Nisu to “đeca“

U jednom našem autobusu, između dva naša grada, naša “đeca“ maltretirala su ženu zato što misle “nije naša“. Ne znam ko ih je to naučio, da tako dijele ljude, da li roditelji, komšije, idoli sa društvenih mreža, ili su naopaki sami od sebe. Ali ako smatramo Crnu Goru kao državu u kojoj je uvijek svako dobrodošao, ako se kitimo čojstvom i junaštvom, više je ta žena naša nego što su djeca naša. Ironija, ali tako je. Ona je daleko pristojnija, poštenija, smirenija i pravednija, a naša djeca su pokazala nečovječne osobine. Djeluju iz mase, rugaju se bez povoda i smisla, pokazuju sve najgore osobine.