Godinama pišemo iste priče o Srebrenici, a kada ćemo početi mijenjati stvarnost?

Nema medija koji danas 12. jula nije napisao tekst pod naslovom ' Kako živi grad kojeg se sjećamo jednom godišnje' i tako 31 godinu zaredom! Srebrenica dan nakon 11. jula ponovo ostaje sama. Kada se ugase kamere, kada odu delegacije i utihnu njihove rotacije, kada se završe govori i polože vijenci, ostaje grad sa svojim stanovnicima, njihovim tišinama i svakodnevnom borbom za opstanak. Svake godine pišemo gotovo iste tekstove. U njima se ponavljaju iste slike, prazne ulice, malobrojni stanovnici, odlazak mladih, tišina nakon komemoracije. Pišemo o gradu koji se 11. jula napuni ljudima, a već 1